Kuce su uvijek tako gradjene, da jedna drugoj ne zaklanja vidik. Pa i gdje ne dopustaju mjesne prilike, zna se nas svijet snaci, ma to bilo i u najtjesnjim ulicama. Tu se lice kuce po mogucnosti okrene na ulicu i obicno jedna veca soba u prvom spratu iznese se malo na sokak, da zenskinje mogu gledati na ulicu.
Nadalje ne voli musliman srkleta (tjeskobe), vec hoce da je svuda rahat (udobno) i da mu je prostrano i lijepo, jer on vise sprovodi zivot u kuci i familiji nego izvan kuce.
Toga radi, stara se mnogo, kako ce sto bolje unutrasnji dio svog doma ukrasiti i opremiti.
Oko cijele kuce podignut je visok zid, a gdje je potrebno, udari se po zidu jos i kalkan (stit) od dasaka, da se tako sprijeci svaki pogled nepozvanom oku. Posebna "sokacna" vrata-kanata- vode iz zenske avlije, a "muska" vrata iz muske avlije na sokak. Kroz srednja vrata prolazi se iz jedne avlije u drugu, a kroz "konsipke" (vrata na jedno krilo) izlazi se u bascu ili komsijsku avliju.
Kraj ulicnih, a i drugih vrata nalazi se u zidu malen izbocen prozorcic (kapidzik) s musepcima (resetkama) za gledanje. Kraj tog kapidzika odigravaju se ljubavne idile za asikovanje. Djevojka razgovara sa momkom kroz taj kapidzik, a on stoji na sokaku.
Po avlijama izmedju kamenja, posijano je razno cvijece, osobito u avliji pred haremlukom, usred koje je mali rondel zasadjen ruzicama, karanfilima, minevsama, lalama, sembojima i obavezno rutom itd.
Kucu obavija kakva loza il zeleno rastinje koja citavom koloritu dodaje mnogo svjezine. Ovo je tipicni oblik kuce, koji se gotovo svuda ponavlja, pa se samo tu i tamo prema razlicitosti klime i mjesta ponesto preudesi.
Muslimanska se kuca po gradovima, a donekle i po selima gotovo uvijek radi na jedan sprat. Materijal je cerpic (na suncu susene cigle od ilovace, u koju se pomijesa nesto pljeve) i drvo. Zidovi su u prizemnom katu obicno vrlo masivni i od samog cerpica s jakim temeljom od kamena. U gornji se boj obicno udara ,,birkatica” tj. samo jedan red cerpica u catmi od drvenih greda. Krov je redovito drven i to od prostrugane simle, a po krovu je ceremit (oluklija opeka). Svi su duvarevi (zidovi) izvana i iznutra okreceni.
Raspored u vecih i u najvisem dijelu stojnih (haremluka) kuca sljedeci: U sredini je u prizemnom i u prvom katu veliki prostran hodnika ("hajat" u prizemlju, "divanhana" u prvom katu), a desno i lijevo se redaju razlicite prostorije.
S hajata, koji je obicno malo odignut od zemlje i popodjen ulazi se u halvate i halvatice, koji su opet za jedan dva basamaka na vise od hajata. Halvati su, vecim dijelom prostrane sobe sa visokim drvenim sisetom (stropom), a prema velicini sobe napravljeni su i prozori. Iz halvata vode redovito manja vratasca u halvatic, sobicu za zensku sluzincad (hizmecarice).
U prizemnom spratu se obicno zimuje. U gornjem katu, u koji se ulazi uz siroke drvene basamake (stepenice) s trabozanima (ograda) gotovo je isti raspored kao i u prizemlju, samo se tu redaju s desne i s lijeve divanhane cardakovi i cardacici s mnogo prozora (sve jedan do drugoga, pa je tu mnogo svjetla i zraka.
Tu se ljetuje.
U kucama koje su skroz masivno zidane i gdje je kuca po strani, nacinjene su magaze mjesto halvata u prizemlju, a halvati su u tom slucaju u prvom boju. Magaze su obicno sigurne od vatre, ali nisu na svod gradjene, vec je strop dobro nabijen zemljom ilovacom izmijesanom krecom (vapnom) a nose ga masivne grede poduprte debelim drvenim stubovima. Na takvim magazama su gvozdena vrata i gvozdeni kapci sa malenim prozorima. Kad bukne vatra sve se snese u magazu, dobro zatvori i kuca se preda svojoj sudbini.
Od velike je vrijednosti kamarija u muslimanskoj kuci. Prednji dio divanhane (predsoblja u prvom katu) malo se podigne od ostalog dijela i na izvan iznese, a obicno svede se ili na polukrug ili na vise coseta (uglova). Ovaj izboceni dio kamarije sastoji se sve od samih prozora, zastrtih jakako musepcima. Ovdje se ljeti najmilije zadrzava kucna celjad; tu se ruca, vecera i kahva pije, a tu se i poznatiji gosti primaju. Prozori su tako udeseni, da se mogu lako dici i spustiti, pa je ovo najsvjetliji i najzracniji prostor, jer ostale sobe nisu nimalo prikladne za zracenje.
Ispod pendzera u kamariji je minder, zastrt cohom i jastucima.
Treba jos spomenuti jedan prostor u kuci, obicno otraga, a to je kuhinja kako muslimani kazu mutvak. Uz vanjski zid mutvaka ozidano je i odignuto ognjiste od samog cerpica s nekoliko odzacica (pregradaka) od cerpica za pojedine tendzere (bakreni i kalajsani lonci s kapcima za kuhanje). Mutvak nije nadkriven, neg se dim dize do pod krov i na badzu i ispod strehe izlazi napolje. U mnogim kucama je mutvak sasvim odijeljen od kuce, gdje god u avliji.
Nuznik (zahod) je u najvise slucajeva odvojen od kuce.
Unutrasnji namjestaj sobe vrlo je jednostavan, ali ukusan. Treba znati, da se citav svagdasnji zivot odigrava na podu. Nema tu onog pokretnog pokucanstva: kreveta, ormara, stolica i stolova, bez kojeg se ne moze ni zamisliti jedna moderna soba. Sve je to nadoknadjeno na jedan poseban i vrlo praktican nacin, u skladu sa arhitekturom.
Prije svega treba spomenuti minder (minder nadomjesta stolice), neku vrstu divana od dasaka, koji se proteze uza zid u vrh halvata ili cardaka, a obicno se produljuje jos uz obje druge strane zida. Minder je od 10 do 50 cm visok i nesto manje od jednog metra sirok. Gdje minder ne zaprema svu duljinu zida, vec je prekinut, tamo je namjestena uska izrezbarena skrabija poput uskog visokog sanducica, u koju se mecu sitnije stvari, koje se svaki cas trebaju. Po minderu se pruzi slamarica, koja se zastre makatom od cohe ili otkanim poput cilima, a pravi se i od svile i bogato zlatom navezu. Da ne bude tvrdo, prostre se po cijeloj duzini mindera, i to po makatu, siroko, vunom napunjeno silte. U cosetima su posebno manja i deblja silteta. Duz cijelog mindera i skrabije prislone se meki, vunom napunjeni ili slamnati tvrdi jastuci. Jastuci su od cohe, a cesto i od kadife i svile.
Cetvrtu stranu zida prema glavnom minderu uvrh sobe zauzima musanderluk. To je od prilike do jedan metar siroka drvena pregrada. Taj prostor po citavoj svojoj duzini podijeljen je u nekoliko zasebnih dijelova: dusekluk, banjica, pec i zapecak.
Dusekluk je oveci, daskama zakovani, obicno do pola metra od poda odignuti prostor sa sirokim vratima na dva krila. Birvaktile u muslimana (ni u drugih vjera) nije bilo kreveta; njih su nadomjestali meki, ispucanom vunom napunjeni duseci, koje bi sterali jednostavno na pod i tu se lezalo. Kad se ustane, ova posteljina slozi se u dusekluk.
Muz i zena leze uvijek obadvoje zajedno u jednoj postelji (dusek na podu), a djeci se namjesti na minderu. Posteljina je inace vrlo raskosna, jer su duseci i jastuci cesto od skupocjenih orijentalnih tkanina, carsaf i jastuk beze (jastucnice) od domaceg tankog svilenog beza. Narocito se mnogo trosilo na jorgane (pokrivace), koje su jorgandzije pravili od najskupljih tkanina (brokata, srmadala itd.) ili su bogato zlatom vezeni.
Banjica za ritualna pranja je vrlo malen prostor, od prilike 1 m u kvadrat, a velika vrata su vecim dijelom na jedan kanat. Korito je plitko, plocom ili ciglom popodjeno ili je od drveta iskopano s dugackim drvenim olukom, kojim voda otjece kroz duvar. Citava ta uredba ne dostaje doduse, da se covjek valjano okupa, jer polijevajuci iz ibrika po tijelu, moze se zapravo saplakati.
Uz banjicu je pec od gline s pozderom pomijesana s mnogo ilovastih loncica (u starinskih peci 80-120 komada) prevucenih zelenom ili smedjom glinom. S banjicne strane uzidan je u pec veliki bakreni i kalajsani pesnjak za grijanje vode. Voda se grabi suskom iz pesnjaka i nalijeva u ibrik. U banjici je hamam-tas s lifom od tankih vlakanaca za ribanje (umjesto spuzve) i sapunom.
Uz pec su jos kojekakvi dolafici ili rafe (pretinci i police), gdje se drze kahvenjaci,dzezvenjaci i fildzani.
Ustvari, musanderluk je u kucanstvu od velike potrebe i bez njega ne moze biti niti jedna muslimanska kuca, pa se radi toga od vajkada pazilo na njegova opremu. Podnosci ispod dusekluka su prostije ukraseni, ali su zato sva vrata, halvatna i cardacna i mala vrata, sto vode u halvatic, odnosno u cardacic, duseklucna i banjicna vrata i skrabije, slijepi dolafi i dolafici (pretinci), a cesto i sise (strop) popunjeni raznolikom mozaik-rezbarijom, narocito izdubenim ruzicama sa malim tro-cetvero i visekutnim plocicama od orahovine. Pojedine plocice ovog "mozaika" uokvirene su.
Prema gore svrsava musanderluk cesto bogato ukrasenim frizom sa sirokom rafom (polica), koja je ukrasena zubastim cenarom. Rafa se poput galerije pruza unaokolo sobe, po ostalim, znace praznim zidovima. Po rafi se kiti sudje i druge stvar, koje ne trebaju svaki dan.
Cesto se vidjaju u praznim budzacima malo dolafici. Da i gole strane zida ne zjaju onako dosadno, umetnu se i ovdje cesto takozvani slijepi dolafi, jakako ukraseni i ostala okolica.
Cenar (rub) oko prozora takodjer je ukrasen rezbarijama. Da prozori budu sto sareniji, udare se cesto raznobojna stakla. Iznad ovih prozora smjesteni su katkad manji prozorcici sa siljastim lukovima, a mjesto obicnih okana izrezu se katkad u sadrenoj ploci ili drvetu orijentalni ornamenti, u koje se uture sarolika stakla i cine tim nacinom efekat transparenta.
Prozori su na zenskim kucama providjeni gustim musepcima (resetkama) od tankih, mrezasto sastavljenih sipaka, koji svaki pogled u harem sprecavaju, a iza musepka sakriveno zenskinje vidi dovoljno kroz resetke.
Povrh svega je sise. Ono je uvijek od drveta i u najvise slucajeva, pa i u najsiromasnijoj kuci, ma koliko toga iskiceno. U bogatim kucama konstrukcija siseta svojom krasotom upravo zadivljuje. Narocito je orta. (sredina, rozeta) bogato ukrasena raznolikim rezbarijama i motivima, a i ostala okolica ne zaostaje mnogo iza orte. Na orti se cesto ponavljaju motivi kao na vratima i dolafima, a vrlo se rado uz to prikazuju motivi poput zvijezda, muhri Sulejman (Salamonovo slovo) itd. izradjeni od tankih prikovanih sipaka, te cine neku vrstu reljefa ili su u dasku ukopani. Na sredini orte je velika jabuka od bakra i pozlacena, ili je od drveta izrezana. Na stotine raznih figura, cetvorina ili trokuta od tankih stapica popunjavaju ostalu okolinu siseta. Cijelo sise nije uvijek ravno, vec kao da je jedan dio slosen u drugi poput kaseta. Da efekat bude veci, bojili bi cesto udubine po sisetu, vratima i ostaloj okolici raznim bojama.
Arhitektura ove cijele drvenine u muslimanskoj kuci vrlo je jednostavna, ali skladna i vanredno dekorativna. Tu je uspjelo prilagoditi oblike tradicionalnom nacinu muslimanskog zivota i stvoriti osobiti dekorativni slog, koji svakome godi. U tome je opet nas majstor pravi umjetnik i arhitekt da mu nema para. On se znao onako individualno uziviti u svaki detalj i stvorio je neku zasebnu sa svojom originalnoscu vrlo zanimljivu dekorativnu umjetnost, tako da bi mogli punim pravom govoriti o bosanskoj umjetnosti i bosanskom stilu, mada uzorci potjecu sa istoka.
U muskoj avliji nalazi se "selamluk", muski odjel, zatim ahar (staja), drvarnica itd. Selamluk je puno manji od haremluka, u njemu je i drugi raspored. Osim jedne ili dvije vece sobe za primanje gosti i jedne manje sobe "kahvodzaka" za sluge, gdje se ujedno i kahva pece, rijetko gdje ima vise prostorija, jer domacin i ostala muska kucna celjad spavaju i jedu u zenskim kucama. U muske kuce moze uljeci i stranac bez ikakvog prijavljivanja. Ako nema baskaluka tj. posebnih prostorija za muskarce, mora stranac uvijek pokucati prije na vrata i cekati, dok neko izadje i uvede u jednu sobu u zenskim kucama. Kad je samo jedna soba u kuci, zenskinje se gdje bilo sklone, u mutvak ili ode kojoj blizoj koni, dok stranac ode. Osim ukucana smiju u haremluk ulaziti samo jos blizi rodjaci, i to bez ikakvog prijavljivanja; niko ne dolazi u nevrijeme, jer zenskinje, cim ustane, obuce se brzo i odmah sve uredi; digne duseke i slozi jorgane u dusekluk, pomete odaju, te je sve jos prije nego sto se i svane, u najvecem redu. Ma kako rano dosao, zateci ces sve pospremljeno, kahvenjake pristavljene uz vatru u peci ili mangali, oko koje zasjedne celjad i kahvendisu. Muslimani vrlo rano lijezu, a jos ranije ustaju i cim pocne svitati, muskinje se razilazi svaki za svojim poslom, a zenskadija radi i sprema u kuci.
U muslimanskoj kuci, osobito u zenskim prostorijama, vlada upravo uzorna cistoca i red. U odaje (sobe) ne ulazi se u obuci, da se ne bi unijelo prasine i blata. Obuca se izuje na pervazu (trotoar) pred hajatom, pa se po kuci ide bosonogo ili u carapama i mestvama. Podovi i sva drvenina, kaldrma u avliji pred kucom, pere se vrlo cesto, pa se sve zuti kao dukat i sja. U proljece i jesen sva se kuca iz temelja opere i ocisti: duvarevi oserbete (okrece), podovi i ostala drvenina sitnim kumom (pijeskom) okumaju, cilimi istresu i izlupaju, sve odvari u luksiji i obicno kalajise itd. Sudje (case, sahani, dzugumi i ibrici), je vecim dijelom od bakra i kalajsano i obicno lijepo gravirano.
No comments:
Post a Comment