Komsiluk i komsijska sijela prije II svjetskog rata ,, Cezar-Zadik Danon,,price mostarskih seferdara,
|
Moja porodica, otac Avram - trgovac, majka Sarinka - domacica, sestra Palombika zvana Pomba i ja, stanovali smo u Brankovcu. Nasa kuca bila je na uglu Cumurijine ulice (sada Brace Cisica ul.) i Alikalfica sokaka. Preko puta kuce bila je Alikalfica dzamija, sa haremom i ogradnim zidom. Sve je bilo u zapustenom i losem stanju. Naravno, dzamija nije bila u upotrebi. Taj prostor bio je, nama djeci, vrlo pogodan za igru. O dzamiji se brinuo stari Ahmetaga Alikalfic, koji je tesko hodao cotajuc sa stapom. On nas je ruzio i tjerao iz dzamije i harema. Na ogradnom zidu bila je javna cesma, a na uglu nase kuce ulicna rasvjeta. Ulica nije bila asfaltirana, nego su rupcage i neravnine povremeno zasipane sljunkom.
U duzoj prizemnoj zgradi bio je mejtef. Slusajuci sricanja - ucenje polaznika, ja sam mnogo toga naucio i ponekad sam, sa polaznicima izgovarao rijeci i strofe. U toj zgradi stanovale su neke komsije sa mnogo djece cijih se imena ne sjecam. Zatim, bio je araluk koji je vodio u kucu sa avlijom, gdje je stanovala uciteljica Cupina sa sinovima Draganom i Dejanom. Kasnije se tu uselila porodica Karabeg. Slijedi kuca, na sprat sa dva ulaza. U prvom dijelu stanovala je porodica Celebic, domacin je bio postar. Pored zene imao je dvije kcerke - Mevlidu i Sefiku, te sina Sefku. U drugom dijelu na spratu stanovala je porodica Krulj i to Ljubo stolar, Gospava - domacica i djeca Biljana, Smilja i sin Bozo. U prizemlju stanovao je Jovo kovac sa suprugom. Prilikom setnje drzali su se za ruke pa smo ih zvali ”golub i golubica”. Zid te kuce bio je i istovremeno zid avlije Age i Aginice Cisic. Imali su prostranu avliju, lijepu bascu i kucu na sprat. Od djece imali su tri sina,Ibru, Hilmiju i Remziju. To je bila cestita, prijazna i humana porodica. Ispricat cu dva dogadjaja vezana za tu porodicu.
Nesto prije pocetka II svjetskog rata, u Mostar je dosla grupa austrijskih Jevreja, koji su se bijegom spasili od nacistickih zlocina. Mi smo prihvatili jedan bracni par, na smjestaj i hranu. Oni su nam pricali kakve sve strahote cine nacisti Jevrejima. Ta grupa je napustila Mostar. Culi smo da su ih nacisti uhvatili te da su svi pobijeni. Na zalost, ne zna se gdje im je grob.
Noc kada se ocekivao ulazak nacista u Mostar, sjecajuci se onoga sto su nam ispricali izbjeglice - Jevreji iz Austrije, mi smo osjecali smrtni strah. U neko doba noci culi smo kucanje na ulaznim vratima. Prisunjao sam se i, vidio sam da su pred vratima Ibro i Remzija Cisic. Kada sam im otvorio vrata, Ibro je rekao: ”Drage komsije, znamo kako vam je i sta osjecate. Mi cemo biti sa vama. Samo preko nas mrtvih smit ce neko da vas dirne.” Nemam rijeci da iskazem sta je ta izjava i njihovo prisustvo znacilo za nas. Taj veliki strah presao je dijelom u zelju za otpor. Probudio se ogroman osjecaj ljubavi i postovanja pa i srece sto zivimo u sredini gdje ima tako divnih, hrabrih, a nada sve tako plemenitih ljudi. |
Rizah Stetic - Portret supruge, 1941. |
Drugo sjecanje: 1941. ustase su kupile, odvodile i ubijale mostarske pravoslavce. Jedne noci su dosle po Ljubu Krulja. On se nekako domogao avlije Age Cisica, ne znajuc sta dalje da radi. Ustase su dosle, kod Age i zatrazile da im Aga preda Ljubu. Aga je rekao da nije kod njega nikakav Ljubo! Ustase su zaprijetile i poceli su detaljan pretres.
Slucaj a i sreca je pomogla da Ljubo nije nadjen. Tako se spasio ne samo Ljubo nego i porodica Age Cisica. Kolika je to plemenitost, hrabrost i ljudska velicina dovesti u zivotnu opasnost sebe i svoju porodicu, da bi spasio komsiju!
Sljedeca je porodica Muhameda i Nevjeste (tako smo je zvali, pravo ime joj ne znam) Cisic. Imali su tri sina, Safeta, kasnije poznatog kulturnog i pozorisnog radnika Mostara; zatim Nusreta i Vahdeta. Do Cisica je stanovao Alaga Alagic, sa suprugom i dvjema kcerkama. Alaga mi je u sjecanju kao covjek niskog rasta, mrsav strogog i ozbiljnog izgleda, dok mu je zena bila blaga mila i dobrocudna osoba. U narednoj kuci, sa avlijom stanovale su porodice Dude i Camila Alagica, sa vise djece i porodica Almase i Mehe Turkovic sa djecom. Do ugla ulice su zgrade porodice Sain. Sjeverno od nase kuce stanovali su: brat i sestra, Meho i Aisa Cumurija. Zatim, Mirko Bogic, sa zenom i dvjema kcerkama. Mirko je bio trgovac kafom, posebno vrstom Moka, pa smo ga zvali Mirko Moka; bio je i veliki pcelar. Dolazi kuca gdje je stanovala porodica Antelj. Domacin je bio zeljeznicar, pored zene imao je dva sina. Zatim je nasa Sinagoga, a do nje je veca, dosta moderna kuca, na sprat sa lijepom bascom porodice Popovic. U prizemlju je bila pekara, sa uvjek svjezim hljebom i kiflama. Mnogi iz Brankovca i sa Mazoljica donosili su hljeb u pekaru da im se ispece. Komsije ka istoku put Alikalfica sokaka: Uz nasu kucu bila je kuca Lujdje i Rafe Palandzic. Oni su imali sina jedinca. Rafo je radio na zeljeznici, a Lujdja je svaki dan tacno u isto vrijeme isla u crkvu. U sljedecoj starijoj kuci je stanovala Saricusa sa dvije kcerke. Ona je prodavala fiseke duhana, sto je od vlasti bilo strogo zabranjeno. Predstavnici vlasti - financi cesto su detaljno pretresali njenu kucu ali nikada nisu otkrili gdje drzi duhan. S druge strane ulice bila je lijepa kuca s bascom, poznatog mostarskog slasticara Stauda. Dalje u Alikalfica sokaku stanovalo je vise porodica Alikalfica i jedna porodica Bajat.
Ljeti bi obicno Ljubo Krulj zalio ulicu iz javne cesme - zahladio bi je, onda bi dosle komsije, svaki sa svojom stolicom, na ulicno sijelo. Tu bi se razvezla prica o svemu i svacemu. Tada nije bilo TV pa skoro ni radija, tako se kroz pricu saznavale novosti, aktuelnosti, pricali se vicevi. Na ova sijela dolazili bi iskljucivo muskarci... Za to vrijeme, mi djeca igrali smo se sakrivace ili lopova - strazara.
Posebno zadovoljstvo je bilo, tokom vjerskih praznika, odlazak na cestitanja. Lijepo bi se obukli i dotjerali sto bi davao svecan ton posjetama. Za Bajramskih praznika prvenstveno bi isli kod Aginice i Age Cisic. Tu bi bili pocasceni baklavom, hurmasicama, a pice je bilo himber od drenjina. Za Pravoslavni Bozic isli bi kod Kruljevih. Tu bi se castilo veselicom. To je jagnjetina pecena u Popovica pekari. Zatim perutcima - posebno hljebasto pecivo i zrnasta psenica pripremljena na poseban nacin. Za Katolickog Bozica posjetili bi Palandzice. Tu se castilo kolacima a za Uskrs obojenim jajima. Za nasu svetkovinu Novu Jevrejsku godinu Ros-Hasana, mama bi priremila: posebno kuhana jaja - zvali smo ih gvojvus haminadus (spanjolski jaja kuhana). To su jaja kuhana najmanje 12 sati, na blagoj vatri. Vodi se dodaje dosta soli, bibera u zrnu, ulja i ljustura od luka. Tako kuhana jaja imaju poseban prijatan ukus. Zatim burikitas, to su kiflice sa mljevenim mesom. Po ukusu su slicne bureku. caldikjas su kolacici od ljustenih bajama vrlo prijatnog ukusa.
Svako se drzao svoje vjere i obicaja, a postovalo se tudje. Ta raznolikost davala je poseban sarm. Svi smo bili jednaki u tome da smo se prvenstveno osjecali kao Mostarci i zaljubljenici u svoj grad. Taj osjecaj je otklanjao razlike i vezao nas u uzajamno cvrsto mostarsko i komsijsko prijateljstvo i ljubav. |
|
